Takmičarski program: Uglas

Takmičarski program ovogodišnjeg izdanja festivala Interakcija donosi petnaest kratkih dokumentarnih ostavrenja, koji obiljem tema i stilskih rešenja, ukazuju na neprestano širenje opsega dokumentarnog filma u svetskoj kinematografiji. Dokumentarci pristigli sa najznačajnijih međunarodnih festivala – Berlinala, Venecije i Lokarna, Sundance-a, Hot Docs-a, Dok Leipzig-a, IDFA-e i Clermont-Ferrand-a – biće u konkurenciji za Nagradu za najbolji film, Nagradu publike i Nagradu žirija mladih.

Selektor takmičarskog programa je Dejan Petrović, producent, scenarista i reditelj, osnivač i direktor Nezavisnog filmskog centra „Filmart“, a programski savetnik je Endru Mohsen, filmski kritičar, konsultant za scenarije i viši programer Filmskog festivala u El Guni.

“Petnaest kratkih dokumentaraca izabranih za takmičarski program ovogodišnjeg Interakcija Festivala, prikazujući najrazličitije aspekte stvarnosti, otkrivaju nam svu raznolikost i bogatstvo ove forme. To su filmovi koji sigurno pomeraju granice dokumentarnog filma, a mnogi od njih navešće nas da se zapitamo šta je danas sve dokumentarni film. Preplitanjem stvarnosti i fikcije, snimljenog i arhivskog materijala, upotrebom animacije, delimično ili u potpunosti, ovi filmovi suptilno sugerišu, nagoveštavaju i navode na promišljanje o problemima svih nas”, izjavio je Petrović povodom selekcije.

Filmovi koji će se naći pred publikom podjednako vrednuju kako intimne teme, poput prijateljstva dveju starijih komšinica u 1001 noći, hrvatske rediteljke Ree Rajčić, tako i probleme velikih razmera – geopolitičke sukobe, ekološku devastaciju, odnos prema istorijskim prekretnicama… Upotreba arhivskog materijala naročito je uočljiva u ostvarenjima koja iz prvog lica jednine promišljaju veze ličnog i kolektivnog iskustva prošlosti. Tako rediteljka filma Moj otac Pegah Ahangarani u pokušaju da oblikuje portret svog oca, ali i društva u kom se formirao i delovao poseže upravo za bogatom audio-vizuelnom arhivom. Isto čini i Marina Alberti, rediteljka dokumentarca Aitana, u trenutku kada sećanje njene majke pod naletom amnezije počne da izmiče. Ostvarenje U poljima Flandrije preispituje pamćenje samog prostora, superponirajući fotografske isečke (ali i audio zapise, pisma i poeziju) indijskih jedinica iz Prvog svetskog rata na snimke flandrijskih polja. Iz prvog lica ispripovedan je i kratki film ukrajinske rediteljke Marte Smerečinske Jedna aloja, jedan fikus, jedan avokado i šest dracena, kao poziv na razmišljanje: šta je to što čovek ima potrebu sa sobom da ponese kada je i preživljavanje neizvesna kategorija. Odnos prirode i čoveka takođe provejava nekolicinom filmova, najčešće podsećajući na razmere (potencijalne) katastrofe. U Objektu 817 ona je pohranjena u prošlosti, u uralskom selu, poprištu prve nuklearne nesreće u SSSR-u i proteže se sve do današnjih dana, dok film Prekriveni grad daje naučnofantastični ton doku-fiktivnoj igri u žanru simfonije grada, gde posledice zagađenja oblikuju život u vekovima koji će tek uslediti. Terra Mater – Majka Zemlja, pak, izokreće pejzaž, tako da personifikacija Majke Zemlje, optočena odbačenim električnim uređajima, u kadrovima sublimnog osećanja gospodari nepreglednim đubrištem. Osećanje sublimnog izaziva i Portret umirućeg džina – gde radnici iznova savladavaju zaglušujući zvuk, veličinu i silu mašina rudarskog pogona u Boru. Kako je poprište mnogih antagonizama savremenog sveta izvan očiglednog bojnog polja, rediteljka Elahe Esmaili u filmu Selidba pokušava da načini pomeraj u razumevanju autonomije ženskog tela i identiteta. 2720 neizvesnost egzistencije takođe ne nalazi na frontu, već u lisabonskoj siromašnoj četvrti, gde kamera naizmenično i bez zastajanja prati junake, kružeći oko njih čitavo vreme. Naspram toga, u filmu Bili tamo, nalazi se duhovit, ali i zamišljen otklon od statičnih prizora lepih turističkih destinacija (poput Lisabona) koje treba videti. Meditacija o putovanju i kretanju u Aheronu takođe se služi voajerskim pogledom, pri čemu se menja smer: od profanizacije ka mitologizaciji prizora. Formalni eksperiment naročito je prisutan u poigravanju slikom, njenom autentičnošću/generičnošću u dokumentarcu Au revoir, pugs. Tu je, na kraju, i dokumentarna animacija Šolje za čaj, koja zaokružuje formalno, stilsko, narativno, tematsko i idejno mnoštvo selekcije.

Treće izdanje Interakcija Festivala, posvećenog kratkim kreativnim dokumentarcima, biće održano od 20. do 26. avgusta u Letnjoj bašti Gradskog kulturnog centra u Užicu, odnosno od 21. do 25. avgusta u Bioskopu SKC Požega i Kulturnom centru Čačka.

Autorka teksta: Ana Filipović, kritičarka portala Filmoskopija.