MINA ADAMOVIĆ, PRODUCENTKINJA TEEN DOC RADIONICE U RAZGOVORU SA LUKOM PAPIĆEM

Imala sam zadovoljstvo da razgovaram sa Lukom Papićem, nagrađivanim rediteljem iz Srbije. Njegov docu-fiction Bez, 63 min. 2022. je na festivalu Visions du Reel u Nionu osvojio nagradu žirija za najbolji film u konkurenciji srednjeg metra, Grand prix i nagradu za najbolju montažu na Beldocs festivalu u Beogradu. 

Tokom 2023. Luka je učestovovao na Interakcija: Festivalu kratkog dokumentarnog filma, gde je bio u žiriju. Ove godine Luka se vraća na Interakciju u ulozi mentora novoj generaciji mladih Teen Doc učesnika. Interesovalo me je kako gleda na dokumentarni film, gde pronalazi priču i kako pristupa samom delu od početka do kraja realizacije.


Da li istina postoji na dokumentarnom filmu?

Dokumentarni film je, kao i druge umetnosti, dobro sredstvo za otkrivanje istina koje nije jednostavno objasniti na drugi način ili se ne mogu videti lako golim okom. Film je uvek rezultat ličnog viđenja autora, pa čak i kada autor želi da predstavi „objektivnu“ sliku sveta – i ta „objektivna“ slika je samo rezultat autorove namere i njegovo viđenje. Ne dolazim iz pozicije klasičnog dokumentarizma, ne mislim da dokumentarni film ima novinarsku dužnost „tačnog“, pa me i ne brine autentičnost u tom smislu – prihvatam da je svaki film, pa i dokumentarni neka vrsta iluzije i pitanje je samo da li autor uspeva da stekne poverenje nas kao gledalaca. Može li reditelj da učini da njegov pogled na neki deo stvarnosti, problem ili situaciju bude relevantan i nama? Pored istine, tu je i pitanje etike. Svi znamo, na primer, kako je novinarima lako da manipulišu činjenicama, a sa druge strane koliko poezija može da bude tačna.


Čije priče treba da priča dokumentarni film?

Dokumentarni film treba da priča priče koje nam pomažu da razumemo svet i život, znači, „naše“ priče. Ma koliko tema bila mala i lična, ili suprotno – velika, angažovana ili ne-angažovana, ta priča treba da bude nešto što može da dotakne ljude.


Koliko se ideja dokumentarnog filma promeni od početka procesa do kraja montaže?

U mom slučaju sama ideja se nikada nije promenila u procesu montaže, ali struktura jeste u izvesnoj meri. Često se ispostavi da neke stvari u montaži prosto ne funkcionišu kako je zamišljeno i onda im je potrebno pronaći novo mesto. Ponekad se u tom procesu ispostavi da je element suvišan i izgubi mesto u filmu, a ponekad se nešto što ne funkcioniše menja novim, ili čak ponovo snima. Dokumentarni film je pomalo kao rubikova kocka, kada se pomeri jedan deo, često je potrebno pomeriti i drugi, treći… ali još mi se nije desilo da konačni rezultat odstupa od izvorne ideje.